1. Molit ću da cijelim svojim bićem budem otvoren/a za Božju milost
  2. Zamislit ću da se ovaj tekst obraća meni, i zabilježit ću svoj odgovor na njega

MILOST: da pronađemo odvažnost započeti unutarnje putovanje kako bismo bolje služili drugima

POZADINA

Sveti Ignacije je promatrao kako njegovi snovi o karijeri vojnika i diplomata nestaju nakon što mu je topovska kugla slomila nogu tijekom bitke kod Pamplone. Iznenada, s 30 godina (polovica životnog vijeka u ono vrijeme), našao se prikovan za krevet bez ičega što bi mu kratilo vrijeme, osim vlastite mašte i par knjiga, jedne o vojnom životu i druge o životu Krista i svetaca. Tijekom svog oporavka u Loyoli, započeo je put otkrivanja svoje nutrine i počeo primjećivati razlike u pokretima duha izazvanim zamišljanjem kako ostvaruje herojska vojnička djela nasuprot maštanja o oponašanju života svetaca, ili stavljanja sebe u službu Isusu. Svoja iskustva opisao je u autobiografiji.

“Primivši iz tog čitanja nemalo svjetla, počeo je stvarnije misliti o svom prijašnjem životu(…) Tu su mu dolazile želje da oponaša svece. Nije toliko gledao na okolnosti, nego je očekivao da će s milošću Božjom činiti kao što su činili oni. A sve što je želio učiniti odmah čim ozdravi bio je odlazak u Jeruzalem, kako je već spomenuto, uz tolika trpljenja i tolike postove koliko ih obično želi vršiti velikodušno srce, ražareno od Boga. Uza te svete želje što ih je imao, one prijašnje misli odlazile su u zaborav (…)”

Autobiografija Ignacija Lojolskog [9-10]

PITANJA ZA RAZMATRANJE

Promatrajući naš dosadašnji život, koji ključni trenuci su ga obilježili?
Kako su nas ti trenuci promijenili? Što su nas naučili o nama samima?
Koja je naša želja za ovo putovanje?

Preuzeto s www.discerningleadership.org, s engleskog prevela A.H.

Fotografija: Ben Allan

Prethodni članakSveti Ignacije, čovjek za druge
Sljedeći članakEgzamen na godinu