Advent je vrijeme u kojem možemo zastati i osvrnuti se na one dijelove naših života kojima je potrebno Kristovo svjetlo. Gdje u sebi još uvijek stojimo u tami? Mnogi ljudi, kada čuju riječ “grijeh”, skloni su odmah pomisliti na stvari koje imaju veze sa seksom. Jesmo li ispovijed povezali isključivo sa stvarima koje su vezane za spavaću sobu? Zašto? Možda su najveći grijesi zapravo oni duhovne naravi, koji zauzvrat utječu na više ljudi, poput oholosti ili pohlepe. Čak ako ustrajno živimo poziv na čednost i tome slično, trebamo si postaviti pitanje: živimo li sebično u odnosu na druge? Unatoč čistoći, sebičnost je sjena koja nas udaljava od Boga.
Ako je suhoća osjećaj tame i udaljenosti od Boga, onda ne iznenađuje ideja da je prvi korak u izlaženju iz takve tame ulazak u svjetlo – čak i ako je to svjetlo, u najmanju ruku, ulična lampa.
Izreka “prvo počisti svoje dvorište” je dobar početak. Koliko često mislimo na istinu na koju poziva ova izreka? Možemo ju raščlaniti postavljajući si sljedeće pitanje: Kakvi su moji obiteljski odnosi, osobito oni koji se ne čine toliko “važni”? Jesmo li uzeli vremena postaviti si pitanja poput “Kako su moji roditelji, braća i sestre, tete, stričevi, ujaci, bratići i sestrične? Kakvi su moji odnosi s njima?”
Iako milosrđe zaista počinje kod kuće, ono kod kuće ne prestaje. Naprotiv, grčka riječ za gostoljubivost koja se koristi u Novom Zavjetu doslovno znači “prijateljstvo-ljubav prema strancu”. Usredotočimo li se na usavršavanje naše ljubavi prema članovima naše obitelji prije nego pokažemo ljubav prema prijateljima ili strancima, nikada nećemo izaći iz kuće!
Kako su moji bližnji, ili možda prije svega, tko su moji bližnji? Poznajem li uopće imena svojih susjeda? Kakvi su moji odnosi s njima? Imam li uopće odnos s njima? Je li kratki pozdrav početak i kraj naše komunikacije? Jesu li naši razgovori i zajedničke brige teret? Svode li se naše interakcije na dan odvoza smeća? Što mogu napraviti da potaknem zajedništvo?
Osim mojih susjeda, koji su problemi u mojoj zajednici? Tko živi na ulicama? Trudim li se uopće naučiti imena muškaraca i žena koje svakodnevno vidim kako prose? Koje su njihove brige i zašto su oni tu? Što moja zajednica čini da odgovori na uvjete koji vode ljude do margina? Što ja činim? Temelj kršćanskog života je prepoznati da naš odnos s Bogom izravno utječe i ima stvarne implikacije na naše odnose s drugima, osobito s onima koje društvo definira kao “druge”.Koliko često priznajemo grijeh propusta? Isusu nije toliko nedostajalo toplo mjesto na kojem može položiti glavu zbog toga što su ljudi učinili Svetoj obitelji, nego zbog onoga što nisu učinili. Postojala su mjesta gdje su mogli odsjesti, ali nije bilo mjesta za Isusa i njegovu obitelj. Koliko prostora našeg srca je pripravljeno Kristu, osobito u ovom razdoblju došašća?
Iako su kršćani uistinu pozvani živjeti najkrijeposniji mogući život, kada ta krepost postane ograničena na pitanja koja se naizgled više tiču nas nego naših bližnjih, možda to sugerira da nam je potreban drugi referentni okvir, okvir koji nas potiče da pobliže gledamo život i dobrobit drugih, a ne samo sebe same. Koliko god nam je potrebno ogledalo da vršimo ispit savjesti, potreban nam je i prozor da ispitamo gdje je Krist u svijetu oko nas. Vidimo li prilike da služimo Kristu služeći drugome – na ulici, u svojoj župi, ili unutar obitelji?
Možda bismo trebali pobliže pogledati ljude i stvari koje smo ostavili postrani, u mraku. U konačnici, bez obzira iz koje perspektive gledali, trebali bismo isto tako gledati kroz prozor, u svijet koji je u potrebi. Iz perspektive molitve, taj prozor, osobito ako je dugo bio zanemaren, treba vremena i pažnje, neku vrstu drugog čišćenja. Onda, s čistim srcima i prozorima, naša se pažnja može na najzdraviji način pomaknuti od nas samih prema ulicama i “drugome”.
Patrick Hyland SJ
Preuzeto s http://www.jesuitpost.org, An Advent Examination of Conscience
S engleskog prevela M.P.
Fotografija: Max Beck
