Jedan od mojih najizazovnijih predmeta na prvoj godini fakulteta je bila fizika. Sjećam se da sam prolazila kroz učionicu nakon sata potpuno osupnuta jer je profesor s lakoćom pričao o pojmovima kao što su trenje, akceleracija i brzina. Prepisivala sam formulu po formulu da se barem osjećam kao da nešto radim. Na pola prve godine užasno sam zaostajala. Počela sam raditi jedan na jedan s profesorom svaki tjedan i dodatno sam dolazila na konzultacije. Prolazili smo vježbu po vježbu tijekom tih susreta i svaki put kada bismo započinjali novi zadatak on bi me upitao: “Gretchen, koji je to problem koji pokušavaš riješiti?”
U fizici, problem je obično koliko brzo se predmet kreće ili kada će se predmet u pokretu zaustaviti. Identificiranje problema mi je pomoglo shvatiti koju formulu koristiti i naposljetku me dovelo bliže odgovoru. Kad je došlo vrijeme da učim za testove, bolno bih ponovno rješavala svaki zadatak iz svakog domaćeg rada. Dok bih zapisivala svaki broj, pitala bih se, “Gretchen, koji je to problem koji želiš riješiti?”.
Započeti s tim pitanjem je ključno i kod ignacijevskog razlučivanja. Prije nego što skupimo potrebne informacije, napravimo liste za i protiv te odvojimo vrijeme za molitveno razmatranje opcija, moramo prvo znati koji je to problem koji želimo riješiti. Iznenađujuće, prvi odgovor koji damo na ovo pitanje obično nije točan. Na primjer, na prvoj godini fakulteta sam mislila da je problem koji sam htjela riješiti bio to da položim fiziku. Kad sam se zagledala duboko u sebe, ispostavilo se da je problem koji želim riješiti pitanje što me Bog poziva da budem. Trebale su mi godine kako bih iskopala pravi problem, pravo pitanje na koje sam trebala odgovoriti. Kad sam napokon točno odredila što je to bilo, mogla sam proći kroz ostale korake i preusmjeriti svoj život u novom smjeru.
Što mi je pomoglo identificirati pravi problem koji sam željela riješiti?
- Imenovala sam strah i otpustila ga. Kad sam bila na fakultetu, bojala sam se upitati se nisam li možda stvorena da budem inženjer. Moj strah od gledanja u pravi problem je došao od mnogo stvari: mojih visokih očekivanja od sebe, tuđih očekivanja od mene, društvenih standarda i preplavljujuće želje da dokažem da mogu završiti što sam započela.
- Obratila sam pažnju na svoje emocije. Gledajući unatrag, shvatila sam da imam veliki osjećaj duhovne suhoće ne samo na satu fizike nego na svim kolegijima. Nisam s radošću gledala što će budućnost donijeti kad dobijem diplomu. Nasuprot tome, kad sam volontirala s djecom ili radila služeći na kampusu, osjećala sam radost i uzbuđenje. Radosno sam iščekivala ove stvari.
- Shvatila sam da se ono što Bog želi za mene podudara s onim što ja želim za sebe. Ignacijevska duhovnost me naučila da se moje najdublje želje poklapaju s onim što Bog želi za mene. Na fakultetu sam se bojala pogledati u pravi problem koji sam pokušavala riješiti jer sam se bojala pogledati u ono što sam zaista željela. Brinula sam se da se moj poziv ne bi poklapao sa željama moga srca ili da će me moje srce voditi prema nečem što nije praktično, logično ili održivo. Shvaćanje da se Božja čežnja poklapa s mojom mi je pomoglo prepoznati da me Bog ne bi zvao na nešto bez da me osposobi za put koji je preda mnom.
Jesi li i ti sada u procesu razlučivanja? Ako jesi, upitaj se: Koji je pravi problem koji pokušavam riješiti? Zatim svoje strahove i otpusti ih, obrati pažnju i povjeruj u ono što ti srce govori i potom počni razlučivati odgovor s Bogom uz sebe.
Gretchen Crowder
Korišteno s dopuštenjem. Copyright: Gretchen Crowder.
Prvi put objavljeno na www.IgnatianSpirituality.com.
S engleskog prevela i prilagodila J. Š.
Fotografija: Jukan Tateisi
