Umjetnost razlučivanja se može usporediti sa sviranjem jazza, shvaćajući ga kao avanturističku glazbu. U jazzu glazbenik svira standardnu melodiju, a potom je improvizira. Pijanist može početi svirati, a potom se drugi priključuju: na primjer bubnjar, basist, saksofonist. Iako pjesma počinje poznatom melodijom, ona se mijenja kako ostali glazbenici mijenjaju akorde i tonalitete. Da bi to funkcioniralo, glazbenici moraju stvarno posvetiti pažnju jedan drugome. Ono što je kod jazza izvanredno jest da nema dvije iste izvedbe, za razliku od klasične glazbe kod koje glazbenici sviraju note kako su zapisane, uz vrlo malo primjetnih razlika od izvedbe do izvedbe. Jazz izvedbe variraju jer je improvizacija srž jazza, glazbenici se doigravaju. Iskusni jazz glazbenik ili glazbenica imaju jako puno “utakmica u nogama” vješte improvizacije. Istovremeno pravi glazbenici su naučili kako dopustiti glazbi da se i ona razvija usred njihovog zajedničkog sviranja.
Mislim da na takav način Bog surađuje s nama. Razlučivanje je način improvizacije s Bogom i drugima. Ne slijedimo nepromjenjive partiture i scenarije, već sviramo jazz s Bogom. Bog nam daje standardnu melodiju, a potom se mi uključujemo s našim talentima, snovima i željama. Improviziramo s onim što nam je Bog dao. Za kršćane je to improviziranje s Isusom: utjelovljavanje njegovih vrijednosti i načina življenja i voljenja, ali u jedinstvenom kontekstu našeg konkretnog života. U stvarnom životu slušamo glazbu Duha, slušamo što drugi sviraju, pa zatim i mi zasviramo: učinimo izbor, djelujemo. Bog sluša našu glazbu koja je nekad savršeno skladna, a ponekad malo van tonaliteta. Bez obzira na to, Bog surađuje s nama, odsvira nešto s novim akordima i novim tonalitetima oživljavajući poznatu melodiju. Potom pozornije slušamo i ponovno zasviramo.
Ulomak iz knjige Gledati srcem autora Kevina O’Briena SJ
Korišteno s dopuštenjem. Copyright Kevin O’Brien SJ.
Prvi put objavljeno na www.ignatianspirituality.com.
S engleskog prevela K.S.
Fotografija: Morgan Petroski
