Teško je proživjeti dan bez negativnih osjećaja prema onima koje u njemu susrećemo. To može biti mrzovoljan prodavač u trgovini (“Ne, ova blagajna više ne radi!”) ili netko tko šeta psa bez povodca, ili – ako ste za volanom – motorist koji bez žmigavca prelazi iz trake u traku. Ali to može biti i netko koga ne vidite, npr. komentator na radiju. Problem je u tome što negativni osjećaji ostaju u nama i mogu nam pokvariti cijeli dan.
Naša kršćanska vjera nam nudi rješenje kako umanjiti uvrijeđenost koju osjećamo. U Bibliji nalazimo priču o dvojici putnika koji odlaze iz Jeruzalema nakon Isusova raspeća. Putem ulaze u razgovor s čovjekom koji im nadahnuto govori o Svetom pismu. Taj čovjek je zapravo Isus, netko koga su dobro upoznali, a sad je uskrsnuo od mrtvih. Biblija kaže: “Ali prepoznati ga – bijaše uskraćeno njihovim očima.” Na drugim mjestima Biblija ide i dalje od toga i kaže da, i ne znajući to, susrećemo Isusa u svakoj osobi na koju nailazimo. Svi smo mi “udovi Kristova Tijela”. U priči o Kralju u Matejevom evanđelju Isus donosi presudu s obzirom na način na koji smo se za života ponašali prema ljudima i završava govoreći: “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste!”. Na mnogo mjesta u Bibliji ima sličnih izjava: “Tko god primi vas, mene prima”, “Tko god daje siromasima, Bogu daje”.
Isus je imao dar ljubavi prema svima, čak i prema dionicima njegova suđenja i pribijanja na križ. “Oče, oprosti im,”, rekao je umirući, “jer ne znaju što čine!”. Na drugim mjestima nalazimo Isusa kako sklapa prijateljstva s mnogim članovima u to vrijeme, odbačenih skupina: gubavcima i drugima koje su Židovi smatrali ‘nečistima’, službenicima koji su ubirali porez za rimske okupatore, prostitutkama i drugima.
Isus želi na nas prenijeti svoj dar ljubavi prema svakome koga susretnemo. To zahtijeva promjenu perspektive. Svi znamo za onu vrstu optičke iluzije – ima ih na internetu – kad nam slika može izgledati i kao patka i kao zec, ovisno o tome kako ju promatramo. To može zahtijevati određeni napor. U nekim zemljama žene koje nose veo izazivaju u ljudima osjećaj nezadovoljstva ili čak straha, ili pretpostavku da su fanatici. Ako sutradan ta ista žena možda odluči ne nositi veo, možda zato što ide na razgovor za posao, ljudi ju doživljavaju kao potpuno drugačiju osobu, jednostavno kao privlačnu osobu ugodne vanjštine, jer se njihova perspektiva drastično promijenila.
Majka Terezija rekla je: “U svakom ljudskom biću vidim Isusa. Kažem samoj sebi: ‘Ovo je gladni Isus, moram ga nahraniti. Ovo je bolesni Isus. Ovaj ima gubu ili gangrenu. Moram ga oprati i pobrinuti se za njega. Služim zato što volim Isusa.'” Potreban je velik mentalni napor da u ljudima radije gledamo pozitivnu nego negativnu stranu. Mogli bismo početi promatrati ljude kao dobre i dobronamjerne. Mogli bismo neljubaznu ženu u trgovini promatrati kao “umornog Isusa kojem je svega dosta”, koja je vjerojatno zaglavila u braku bez ljubavi sa slabićem koji prokocka većinu njihovih prihoda. Ili kad naiđemo na agresivnu vozačicu: “Ovo je bijesni Isus”, jer je možda njezin nadređeni upravo promaknuo njezinu jako lijenu, ali šarmantnu podređenu, a nju nije.
Ključno je da sve one koji bude u nama negativne osjećaje promatramo s mišlju: “Mogao sam ja biti na njegovom mjestu”. Isus nam je stalno ponavljao da prvo gledamo druge, a tek onda sebe.
Bill Toner SJ
Preuzeto s dopuštenjem. Copyright Bill Toner SJ.
Prvi put objavljeno na www.jesuit.ie.
S engleskog prevela Ž. B.
Fotografija: Jezael Melgoza
