Autobiografija Ignacija Lojolskog

Hodočasnikova ispovijest pravi je naslov ovoga djela, a autor mu je sv. Ignacije Lojolski. Svoju je autobiografiju izdiktirao suradniku p. Luisu Goncalvesu da Camari. Sudrugovi su nagovarali Ignacija da ispripovijedi ono što se s njime događalo prije obraćenja, za vrijeme obraćenja, kao i poslije toga, a kao razlog za to spominjali su da je ono što se s njim događalo važno i za razumijevanje Družbe koju je osnovao. U rujnu 1553. (tri godine prije smrti) odlučio je nakon molitve govoriti o sebi. P. Goncalves je u nastavcima slušao Ignacijeve izvještaje, a nakon pojedinih razgovora odlazio je i brižno zapisao sve što mu je Ignacije pripovijedao. P. Goncalves priznaje da nije bilo potrebno postavljati mu pitanja, jer je Ignacije imao na pameti sve što je bilo potrebno za razjašnjenje. Njegov se način pripovijedanja odlikuje jasnoćom u kojoj kao da se sve prošlo čini prisutnim. I drugi suradnik Ignacijev, p. Nadal, poticao je p. Goncalvesa neka obavi taj posao. “Kazao mi je mnogoput da Otac (Ignacije) ne može Družbi ničim učiniti više dobra nego da to napravi. To stvarno znači udariti temelje Družbi”.

Tako su prvi isusovci shvatili i cijenili ove autobiografske podatke. Tako će i danas čitatelj moći ući u jednu dušu koja je zacijelo imala značenje u nastajanju jednoga crkvenog Reda, u rađanju jedne karizme, a onda i značenje u povijesti Crkve.