Gavin Thomas Murphy vodi stranicu pod nazivom Zahvalnost na svim stvarima pri čemu snagu i nadahnuće traži u ignacijevskoj duhovnosti.
Suosjećanje započinje umirujućim i blagim pogledom punim čežnje.
Udubio sam se u jednu od najbolje ispričanih priča, kontemplirajući njezinu važnost kroz svoja osjetila, osjećaje i opuštanje tijela. Prispodoba o dobrom Samaritancu ponovno me dotakla kada sam zamišljao kako je biti ranjen i pretučen na cesti koja vodi iz Jeruzalema u Jerihon.
Razbojnici su obavili svoj posao na najtemeljitiji mogući način, tako što su mi ispraznili džepove i pokušali mi uzeti dostojanstvo. Svećenik i njegov pomoćnik su me zaobišli, ali dobri je Samaritanac stao, pogledao me u oči i potpuno suosjećao s mojom ranjenošću. Njegove oči kao da su govorile i osjetio sam se spašenim, vrijednim i voljenim.
Neovisno o meditaciji, sjećam se pogleda ljudi kada su njihova srca bila puna suosjećanja za mene. Sjećam se jedne gospođe iz južnog Dublina koja je bila na hodočašću prema Croagh Patricku početkom lipnja. Upoznali smo se u grupi te u razgovoru podijelili svoje fizičke i duhovne potrebe.
Osjećao sam se zabrinuto kada sam joj rekao za svoje slabe gležnjeve, a ona se prijavila da bude moj suputnik u sljedećoj etapi našeg dvodnevnog pješačenja. Njezine su oči otkrivale spoznaju koja me činila mirnim i usredotočenim. Za uzvrat sam je pitao o njenom suprugu koji nije bio s njom i vjerujem da se u mojim očima ogledala iskrenost, budući da se nasmijala i počela mi govoriti o suprugu.
Gledanje ljudi u oči tako da se gleda njihova duša, prispodoba o dobrom Samaritancu i moje hodočašćenje naučili su me da uvijek nastojim biti povezan s ljudima i pronalazim utjehu u brizi za njih, posebno u onim trenucima kada je život bolan i zamršen.
Djelovalo je tako stvarno kada je dobri Samaritanac podigao moje uprljano tijelo sa zemlje. Iskazao mi je veliku milost kada je dotakao moje ranjeno tijelo, podižući me na svog magarca, prateći me do konačišta, te hraneći me dok sam ležao. Ostao je sa mnom, a kada je došlo vrijeme, platio je gostioničaru da se pobrine za mene.
Možda su djela dobrog Samaritanca potakla gostioničara, dajući mu nadahnuće, da radi više od onog što je bilo u opisu njegovog posla. Zamišljam da bi Samaritanac dolazio često, čistio moje rane, povijao ih i donosio zavoje. I raduje me pomisao da ću ponovno vidjeti dobrog Samaritanca.
Konačno, nedavno sam se vratio sa Sicilije, s umjetničke kolonije gdje sam bio sa šest prijatelja. Taj moj boravak u Palermu uključivao je kreativne aktivnosti kao što su poezija, glazba i slikanje. Sa zadovoljstvom sam napustio strogo zadanu rutinu i ritualna ponašanja koja sam izgradio kroz dugi niz godina.
Navike kao što su meditacija, ona prva aktivnost ujutro ili ona opuštajuća u 9 navečer, smatrao sam najvažnijima. Međutim, sudjelovanje u grupnim aktivnostima tijekom spomenutog vremena bilo je jednako plodonosno. Dobro smo se zabavljali i u nekoliko prilika čak i meditirali. Sve naše potrebe su bile zadovoljene kad smo istinski slušali i postupali kao jedno tijelo.
Preuzeto s www.jesuit.ie
S engleskog prevele i prilagodile K.S. i M.R.
Fotografija: Brett Jordan
