Ove snažne riječi Laudato Si’ jasan su poziv da se podsjećamo da su socijalni i ekološki problemi zapravo jedan problem, jer se ljudski i prirodni okoliš uništavaju zajedno: “Ne možemo se na odgovarajući način boriti protiv propadanja okoliša sve dok ne posvetimo pozornost uzrocima degradacije čovjeka i društva.” (LS 48)
Oni koji najviše pate od posljedica uništavanja okoliša uvijek su najsiromašniji. “Primjerice, iscrpljivanje ribljih zaliha posebno su pogođeni mali ribari, koji žive od ribolova i koji nemaju sredstava da promijene zanimanje; onečišćenjem vode posebno su pogođeni najsiromašniji, koji ne mogu kupiti vodu u bocama; povećanje razine mora poglavito pogađa osiromašene ljude koji živo u priobalju i koji nemaju kamo otići.” (LS 48)
Kao što je netko jednom rekao, prava ikona naše ekološke katastrofe nije polarni medvjed zarobljen na komadu plutajućeg leda, već žena iz subsaharske Afrike koja mora prehodati još veće udaljenosti kako bi našla vode.
Siromašni su oni koji su najmanje doprinijeli sadašnjoj situaciji, ali su oni ti koji nose najveći teret, dok u isto vrijeme imaju manje resursa za implementaciju rješenja i traženje stvarnih alternativa. Neki čak žive u područjima bogatim prirodnim resursima, jer nisu bila toliko rasipni kao mi, ali to im se često uzima silom, često uz suradnju korumpiranih vlada.
Uz to oni nikada nisu prisutni u velikim raspravama o klimatskim promjenama, iako su oni ti koji snose posljedice brže od drugih. Nadalje, bogati zagađivači često otkupljuju kredit od siromašnih zemalja kako bi mogli zadržati svoj rasipni način funkcioniranja.
Zašto nas ogromne nejednakosti među nama ne pokreću na djelovanje? Smatramo li sebe “vrednijima od drugih… većim ljudima od ostalih, kao da [smo] rođeni s većim pravima?… ne opažamo da neki tonu u očajnu i ponižavajuću bijedu, bez stvarnih mogućnosti za poboljšanje, dok drugi uopće ne znaju što bi s onim što posjeduju, isprazno se razmeću tobožnjom nadmoći i za sobom ostavljaju toliki otpad da bi, kada bi svi ljudi na svijetu to činili, to sigurno dovelo do uništenja planeta.” (LS 90)
Neka me patnja drugih ljudi koje nikada nisam susreo potakne na duboko ekološko obraćenje, da činim ono što je moj dio s ciljem da svijet bude zaista naš zajednički dom, za sve nas, a ne samo za nekoliko sretnika.
Paul Pace SJ
Fotografija: Tucker Tangeman
Pogledaj video: “Managing the impacts of climate change on poverty”
