Oduvijek me fascinirao proces stvaranja svijeta.
Znanstvena fantastika i fantazija su bez daljnjega moji omiljeni žanrovi. Povremeno se i sam površno bavim pisanjem spekulativne fikcije. Svaka uspješna priča iz tog žanra, bilo ona koju sami pišete ili ona za čije ste čitanje ili gledanje namijenili potrošiti nekoliko sati, zahtijeva temeljito, sveobuhvatno oblikovanje svijeta.
Izraz “oblikovanje” znači upravo ono što biste pretpostavili; to je proces modeliranja svijeta. To je proces osmišljavanja povijesnih događaja, novih jezika, društveno-gospodarskih modela i zemljopisnih čudesa. To je konstruiranje mjesta koje bi moglo biti realno, ako se našoj mašti da dovoljno materijala s kojima može raditi. To je izrada novog konteksta i značenja u krajoliku koji je jedinstven, predivan i za nijansu različit od našega.
Kada govorimo o pričama iz žanra fantazije, doslovno bismo mogli govoriti o novim svjetovima, kao što su Narnia, Sredozemlje, Westeros i Pandora. Te bi se priče mogle odvijati na potpuno drugom planetu koji se hrani snagom magičnih gnomova. A mogle bi biti smještene i u susjedstvu vrlo sličnom onom u kojem živimo, ali u kojem su stvari malo…pomaknute. Različite. Kao scenarij za Crno ogledalo.
U svakom slučaju proces oblikovanja svijeta znači utvrđivanje načina i razloga funkcioniranja stvari, što uključuje utvrđivanje pravila, posljedica i odnosa.
Samo poniranje u djelo iz žanra znanstvene fantastike, fantazije, strave ili nekog drugog žanra spekulativne fikcije znači otklon od uvjerenja u ono što postoji, što znamo i očekujemo od vlastito proživljenih iskustava. A to znači da čitatelj ili gledatelj mora postati promatrač. Svaki detalj ili svaki zalutali dio informacije postaje bitan za razumijevanje tog novog svijeta, novog načina postojanja i međuodnosa.
Svaki pojedini predmet, razgovor ili tračak nove informacije dio je ogromne slagalice, prozor u bit, u misterij, u dublje razumijevanje funkcioniranja cijele te tvorevine. A istinski nadaren pripovjedač je onaj koji nije dopustio da se i najmanji detalj pogubi. Sve je usmjereno ka glavnoj fabuli, golemosti čitavog svijeta sabranog u toj jedinoj majušnoj pojedinosti.
Netko bi mogao pomisliti da to ima veze s vjerom. Ah, da. Bog u svim stvarima. Svaki detalj je važan.
Mnogo je toga napisano o vjerskom životu C.S. Lewisa i J.R.R. Tolkiena – dva najpoznatija kršćanska pisca fantastične fikcije. Kritičari su brzo primijetili sličnosti između priče o Kristu i Aslana u Lewisovoj Narnii; također možemo uočiti izopačenost kušnje i stalnu nadu u spasenje u Tolkinovom Međuzemlju.
Ipak smatram da je u mom slučaju poziv na spekulativno pričanje priče duhovno zahtjevan proces koji zahtjeva oblikovanje svijeta, a uključuje obveze kako na strani pripovjedača tako i čitatelja.
Pokojni p. Andrew Greeley u svom tekstu prikladno nazvanom Katoličko maštanje, kaže da je naša “religiozna osjetljivost ta koja nadahnjuje katolike da vide prikrivenu svetost u stvorenjima”; skloni smo vjerovati da su “predmeti, događaji i osobe iz svakodnevnog života otkriće milosti”.
Kako je tvrdio isusovački pjesnik Gerard Manley Hopkins, “Svijet je prepun Božjeg veličanstva.”
Ovo religijsko maštanje poziva nas da se uključimo u proces oblikovanja svijeta svaki dan.
Religijsko maštanje – potpomognuto “mirisima i zvukovima” katoličke tradicije vođene ignacijanskim pozivom na prepoznavanje Božje prisutnosti u svim stvarima nuka nas da se uključimo u proces oblikovanja svijeta svaki dan, da tako postupamo u svom uobičajenom, svakodnevnom životu, jednako kao i u spekulativnim djelima koja čitamo i gledamo.
Zbog čega? Jer Bog stalno stvara; Bog nas poziva na stvaranje. Misterij se stalno razotkriva oko nas privlačeći nas u sebe kako bi nas potom odaslao.
Ali često nismo u stanju to vidjeti. Svjesni smo da ormar u sobi za odjeću nije ulaz u Narniju. Koračamo ulicama Baltimora, Dallasa, Chicaga i Portlanda, a ne ulicama Westerosa. Iz tog razloga vidimo ono što očekujemo, a očekujemo ono što obično vidimo.
Ali naš Bog je Bog iznenađenja, iznenađenja koja nadilaze naša očekivanja, On je Bog koji uživa u onome stvorenome što se tek treba otkriti. Kako bi bilo kada bismo svoje dane proživljavali zadivljeni, oduševljeni i u strahopoštovanju prema detaljima za koje mislimo da dobro poznajemo? Nije li to bolje nego da ih vidimo onako kakvima ih očekujemo? Kako bi bilo da ih vidimo kao one male dijelove slagalice koji otkrivaju nešto veće, nešto spektakularno o Bogu i Božjem planu za naš svijet?
Što ako iskreno priznamo da je Bog prisutan u svim stvarima, da govori kroz te stvari? Bismo li mi tada izgrađivali novi svijet? Ili bi bili više očarani ovim svijetom koji se oko nas otkriva?
Eric Clayton
Korišteno s dopuštenjem. Copyright: Eric Clayton.
Prvi put objavljeno na www.ignatianspirituality.com.
S engleskog prevela K.S.
Fotografija: Mike Petrucci
