Kako se približavam kraju našeg šestotjednog tečaja ignacijevskog uranjanja, u Manresi u Španjolskoj, pitam se što sam naučio o molitvi i meditaciji, a da može biti korisno drugima? Moj najvažniji uvid je da je Bog (ili božansko, ili otajstvo itd.) intimno blizak nama i žudi za komunikacijom ili interakcijom.
Ovo je važna početna misao koja nam pomaže fokusirati molitvu ili meditaciju i pronaći smjer ili značenje, jer Bog za nas želi najbolje, najživotnije. To je iskustvo koje zadovoljava nemirnu glad i žudnju. Nevjerojatno je da možeš koristiti svoju maštu u molitvi kako bi zamislio/la sebe u razgovoru s Bogom ili Isusom i govoriti kao da razgovaraš s prijateljem.
Obično, molitvu možemo “podijeliti” u tri dijela:
1. Ulazak: namjera da dođemo do unutarnjeg mira i “izađemo iz glave” ili misli;
2. Molitva i usmjeravanje na svoju čežnju: kako je Bog naša najdublja želja, ova čežnja nam može pomoći povezati se;
3. Izlazak: pregled onoga što se dogodilo i donošenje odluka.
Evo nekih predloženih koraka za 15-20 minutnu sesiju:
- Ulazak (ako je moguće, pronađi tiho mjesto gdje nećeš biti ometan/a): Vjeruj da si “gledan/a” Božjim očima; ovo pomaže u promjeni fokusa sa sebe i prihvaćanju stvarnosti da smo beskrajno voljeni i da nam je oprošteno, što je transformirajuće. Traži ono što želiš. Ignacijevskim jezikom to bi značilo “tražiti milost”. To je jednostavan korak, ali ima veliki učinak jer te dovodi u kontakt s tvojom čežnjom. Nešto poput, “pomozi mi da budem mirna iznutra i da slušam”, “pokaži mi rješenje ovog problema s kojim se borim” ili čak “pomozi mi suočiti se s ovom groznom situacijom”.
- Molitva (biti realan s Bogom): Uzmi trenutak da pogledaš kako si u ovom trenutku, fizički, emotivno i duhovno. Zamisli kako te Bog gleda; ovo je način na koji Otac zadobiva izgubljenog sina, način na koji Isus pozdravlja one koji pate ili su u nevolji, kako majka gleda na svoje dijete. Zapamti da se ovo prvih 10 minuta, više ili manje, može činiti kao gubitak vremena. Možeš se mučiti sa stresom ili mislima koje ti prolaze kroz glavu, no važno je vjerovati da će proces napredovati. Ponovo, pomaže ako to pretočiš u molitvu: “pomozi mi da se smirim, treba mi odmor”. Zamisli što bi rekao/la da možeš razgovarati s Bogom ili Isusom licem u lice, što je to što zaista trebaš skinuti sa svojih leđa, što želiš za svoj život (koja je čežnja tvog srca)? Potom slušaj, razgovor je uvijek dvosmjeran, stoga slušaj koje riječi su ti izgovorene; što je poruka ljubavi ili suosjećanja koju trebaš čuti? Ostani u razgovoru toliko dugo dokle je plodonosno, potom izađi znajući da se uvijek možeš vratiti tom trenutku.
- Izlazak: Završi pokazujući zahvalnost za molitvu (ponekad ćeš trebati poraditi na ovome, ali uvijek će se naći nešto što će ti pri tom pomoći). Pregledaj kako je molitva protekla i što ti je pomoglo, a što nije, shvati što ćeš promijeniti za sljedeći put (npr. drugo mjesto, provođenje više vremena, ranije u danu itd.). Pronađi postoji li ikakva praktična odluka koju trebaš donijeti. Stvori naviku ove molitve i ugradi ju u svoj život, kao mjesto za oporavak.
Brendan McManus SI
Brendan McManus SI rođen je u okrugu Fermanagh u Irskoj. Radi u području duhovnosti i duhovnog praćenja. Autor je knjige Redemption road: Grieving on the Camino, hvaljenog osobnog osvrta na iscjeljenje i oporavak. Knjiga se bavi Brendanovim iskustvom na hodočašću Camino koje je dio njegovih napora da se pomiri s bratovim samoubojstvom.
Preuzeto s www.jesuit.ie
Prevela s engleskog i prilagodila J.Š.
Fotografija: Samuel Rios
