Božić smo skloni zamišljati kao vrijeme kada Bog silazi na zemlju poput vanzemaljca koji se spušta s neba, zauvijek mijenjajući naše shvaćanje nas samih i svemira. Drugim riječima, zamišljamo Isusa kao stranca, kao nekoga izvana. Na neki je način ovo istinito – sva stvorenja rođena na ovom planetu su stranci koji prvo moraju otkriti svijet i učiti o njemu. S druge strane, Bog nije stranac svojem vlastitom stvaranju. Utjelovljenje dokazuje ovu istinu. U svakom slučaju, Božić za mnoge od nas može postati kratki trenutak u vremenu kada je Bog na sebe uzeo tijelo. Isus je sišao na svijet u obliku čovjeka i 33 godine kasnije je uzet natrag (začudo, ovo pišem upravo kad sam napunio svoju 33. godinu). Ali ideja inkarnacije je više od toga.
Utjelovljenje je najformalnije utjelovljenje Boga u osobi Isusa Krista. Ali mi smo Tijelo Kristovo! Samo zato što osobu Isusa ne možemo pronaći na zemlji ne znači da Bog nije utjelovljen. Zaista, kao tijelo Kristovo, mi smo utjelovljenje Boga. Mi utjelovljujemo Boga. Mi dajemo tijelo Bogu na zemlji. To činimo svojim radom, brigom za naše obitelji, korištenjem naših talenata, naše kreativnosti, našim volontiranjem, i našom molitvom. Kao što je Marija imala ulogu donošenja Boga u svijet, isto tako i mi sudjelujemo u toj ulozi.
Bog nas na stvarni način dohvaća kroz konkretne stvari u našim životima. Kada sam neki dan bio bolestan, moja mi je žena donijela hladni oblog za čelo. Njezin čin je bio djelo ljubavi. Bog se za mene brinuo – dodirnuo me – kroz nju. Kada si dopustim duboko poslušati nekoga u duhovnom praćenju, dopuštam Bogu da postane utjelovljen u meni, da uđe s ljubavlju u život druge osobe. Louis Savary kaže: “Jedan od glavnih razloga za Božje utjelovljenje jest taj da je Bog htio otkriti nama da je sve što je Bog stvorio u svemiru – doslovno svaka stvar i svaki proces – svet i živi u Kristu”. Božić u sebi nosi mnogo značenja, koja se mogu mijenjati za nas ovisno o okolnostima naših života u određeno vrijeme, ali Utjelovljenje se u temelju dogodilo kako bi pomaknulo čovjekov način razmišljanja o Bogu. Nije riječ o tome da nam se Bog približio kroz utjelovljenje, nego se ono dogodilo da nas podsjeti kako nam je već blizu. Ne radi se o tome da je stvoreni svemir postao svet kada je Isus došao, nego nas je podsjetio kako stvorenje već jest sveto. Božić nam nije trebao poručiti da nas je Bog počeo voljeti drugačije, nego da nas Bog još od početka vremena voli beskonačno. Bio je potreban događaj poput utjelovljenja da uzdrma i otrese naše stare načine razmišljanja.
I dok slavimo Božićno vrijeme, dopustimo da nas svaki dan podsjeća kako je Bog već bio prisutan i utjelovljen u svakome od nas, kroz ono što radimo, sve načine na koje volimo, i sve načine na koje se dajemo. Božje utjelovljenje na zemlji živi i odvija se u svakome od nas. To je naše kršćansko zvanje. Božićna poruka za sve nas jest da moramo podsjetiti braću i sestre – sve koje susretnemo – da je Ljubav bliže nego što mislimo.
Andy Otto
Preuzeto s www.godinallthings.com
S engleskog prevela M.P.
Fotografija: Omar Lopez
