Razlučivanju pristupamo očekujući sigurnost. Čak i ja koristim izraz “jasnoća” kao željeni ishod razlučivanja. Istovremeno, realnost života znači da uvijek postoji nepoznato, uvijek misterij. Kao što sveti Pavao kaže: “sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, …” Ta poruka zapravo znači: “Mi škiljimo u magli, gledamo kroz maglu.” Papa Franjo kaže da razlučivanje nije proročište nego priznaje da “postoji očita slučajnost u životnim događajima.”
Razlučivanje je jednostavno slušanje Božjeg glasa kroz pokrete života i vlastitog srca. Ne možemo donijeti dobru odluku bez prethodnog saslušanja. U svojim nedavnim katehezama o razlučivanju, papa Franjo nudi prekrasne teze za razmatranje kroz umjetnost razlučivanja.
Vrijeme
Papa Franjo naglašava da je za razlučivanje ključno upravo vrijeme. To znači da je razlučivanje proces i da on ponekad može biti sporiji nego očekujemo. Taj proces ponekad želimo požuriti i upasti u zamku vremena, kao što kaže Chardin u svojoj pjesmi “Strpljivo povjerenje”.
Donositelji odluka imaju napast upadanja u zamku vremena. Kada mislimo da nam vrijeme curi skloni smo biti brzopleti, žurimo s odabirima, a želimo donijeti ispravnu odluku. Tada se može dogoditi da ne odvojimo vrijeme koje nam je potrebno kako bismo poslušali glasove u svom srcu ili u stvarnosti oko sebe. To je recept za nepromišljene i pogrešne izbore.
“Iskušenje ne znači nužno loše stvari”, pojašnjava Papa Franjo, “već često nasumične stvari, predstavljene s pretjeranom važnošću.”
Na drugoj strani je iskušenje potpunog zanemarivanja realnost vremena i oklijevanje. Neodlučni donositelj odluka može ostati paraliziran taktiziranjem i promišljanjem o “što-ako” opcijama, želeći imati kristalnu kuglu koja bi odluku detaljno razjasnila i potvrdila – i onda nikad ne donese odluku. John Veltri SJ nas podsjeća: “Kao ljudi, naše znanje nikada nije potpuno jer živimo svoje živote kroz jedinice vremena.”
I brzopleti i neodlučni donositelji odluka vođeni su strahom i nemaju potpuno povjerenje u proces razlučivanja, koji uravnotežuje ograničenja vremena i potrebu da se stvarno napravi izbor.
“Donošenje odluka uvijek je ograničeno vremenom i prostorom”, kaže Veltri. “Pogrešne odluke su neizbježne. Bolje je riskirati da budemo u zabludi nego odreći se svog prava na odluku.”
Prepreke
Vremenska ograničenja znače da ne možemo predvidjeti budućnost. Možemo samo donijeti najbolji izbor koji možemo u danom trenutku s informacijama koje su nam dane. Ali život se, kaže papa Franjo, može činiti slučajnim. Sveti Ignacije nikada nije planirao da ga topovska kugla ozlijedi. Nikad nije planirao mjesecima biti u krevetu. Nikad nije planirao čitati o Kristu i svecima. Ipak, ti naizgled slučajni događaji utjecali su na njegovo razlučivanje o svojoj budućnosti. “Čini se da sve proizlazi iz banalnih neuspjeha”, piše Papa. “Nije bilo knjiga o vitezovima, samo o životima svetaca, a to je bio neuspjeh koji je ujedno bio i moguća prekretnica.”
Neuspjesi postaju iznenađujući put milosti. Nismo li svi doživjeli prividno razočarenje ili nesreću iz koje je proizašlo nešto bolje? Ili da su nam se planovi izjalovili ali je nastalo nešto veće? Marija i Josip su vjerojatno imali snove o svom zajedničkom životu ali ih je prekinulo božansko iznenađenje koje je, iako izazovno, značilo dolazak milosti.
Papa Franjo u svojoj katehezi kaže da Bog djeluje preko takvih “neplaniranih događaja”. “Neuspjeh: što ti Bog govori? Što ti život govori?” U Evanđelju po Mateju čovjek slučajno nailazi na zakopano blago i taj neplanirani događaj mijenja sve. Bila je to prekretnica. Papa Franjo kaže: “Najljepša nit shvaćanja dolazi iz neočekivanog: ‘Kako da postupim s obzirom na ovo?'”
Želja
Slučajnost života i naše unutarnje želje idu rukom pod ruku. Papa Franjo napominje da riječ želja dolazi od latinskog de-sidus, što znači “nedostatak zvijezde”, “nedostatak referentne točke koja usmjerava put života”, kaže papa Franjo, “evocira patnju, nedostatak, a u isto vrijeme i napetost da dosegnemo dobro koje nam nedostaje.”
Duhovni učitelji govore o nemirnoj želji za Bogom koja se manifestira kroz želje za radošću, ispunjenjem, ljubavlju, životom i našim pravim ja. To je “znak Božje prisutnosti u nama”, piše Papa. “Osoba koja nema želja je statična osoba, možda bolesna, gotovo mrtva.”
Želja je važna za razlučivanje jer nas ona pokreće i vuče kroz proces do odluke. Moramo ju slušati, biti usklađeni s njezinim pokretima i osigurati da dolazi od Boga i da u konačnici vodi našem ispunjenju u Bogu. Papa Franjo kaže: “Za razliku od trenutne žudnje ili emocije, želja traje neko, čak i duže, vrijeme, i nastoji se materijalizirati.”
Papa Franjo napominje da Isus često ispituje ljude o njihovim željama. Što tražiš? Želiš li ozdraviti? “Isusovo pitanje bio je poziv [osobi] da razbistri srce.” Ponekad jednostavna pitanja mogu biti od velike pomoći. Ona nam mogu pomoći razlučiti između onoga što je uistinu važno i onoga što nije, što nas vodi ljubavi prema Bogu i bližnjemu, a što ne.
Samospoznaja
Poznavanje sebe je ključno za dobro razlučivanje. Danas postoji mnogo alata za rast samosvijesti poput eneagrama ili drugih modela osobnosti. Međutim, jedan od najkorisnijih alata je egzamen, vježba ispitivanja proživljenog iskustva, reakcija i odgovora na to iskustvo te želja za svojim napredovanjem.
Egzamen je svakodnevni čin razlučivanja i slušanja. Gledamo unatrag da bismo gledali naprijed. A ponekad vidimo svoje slabe točke, svoju sjenovitu stranu i one nezdrave obrasce koji nas odvraćaju od donošenja odluka koje daju život.
Papa Franjo kaže: “Čitati vlastitu prošlost također znači prepoznati prisutnost ‘toksičnih’ elemenata, a zatim proširiti svoje shvaćanje, naučiti primjećivati druge stvari, učiniti je bogatijom, više poštovati složenost, uspjeti shvatiti i diskretne načine putem kojih Bog djeluje u našem životu.” Nastavlja: “Budući da je Božji stil diskretan: Bog voli biti neprimjetan i ne nametljiv; on je poput zraka koji udišemo — ne vidimo ga, ali nam omogućuje da živimo, a to shvatimo tek kad ga nema.”
Ali kako shvatiti da nešto nedostaje ako ne pogledamo sami sebe? I kako vidimo darove koje posjedujemo koji će utjecati na naše buduće odluke?
“U razlučivanju je bitno znati zaustaviti se i priznati.”, piše Papa. “Zadatak je sakupiti one dragocjene i skrivene bisere koje je Gospodin rasuo po našem tlu.”
Razlučivanje, koje ne postavlja tvrdnje o apsolutnoj sigurnosti budući da se radi o životu koji nije uvijek logičan, zahtijeva više od puke težnje za unutarnjim “blagostanjem” – ono zahtijeva odnos s onim što papa Franjo naziva “Onaj koji živi”. On to jednostavno kaže: “Isus vas nikada ne tjera da ga slijedite, nikada. Isus vam daje spoznati svoju volju, svim srcem vam daje spoznati stvari, ali ostavlja vas slobodnima.” Ta je sloboda nužni element razlučivanja, koji dopušta iznenađenja, padove i dopušta Bogu da bude Bog.
Preuzeto s www.godinallthings.com
S engleskog preveo i prilagodio D.N.
Fotografija: Gaby Arevalo
