Od početka 20. stoljeća, pretežno zbog Freudovih otkrića o nesvjesnom, psihologija postaje znanost o „psyche“ – o duši. Nedavno, s Danielom Golemanom između ostalih, razvijeni su koncepti o emocionalnoj svijesti. Osjećaji i intuicija su oblici inteligencije i izvori (samo)uvida. Oni nam mogu zaista pomoći u pronalaženju smisla u vezi problema, razumijevanju njegovih dimenzija i osvještavanju rizika i resursa.
Istraživanje Carla Junga (Psychological Types, 1921) pokazalo je kako su osjećanje i razmišljanje kao dvije ruke. Na početku našeg ljudskog rasta, nesvjesno pogodujemo korištenju jedne od naših ruku. Isto činimo s našom racionalnom inteligencijom i s našom emocionalnom inteligencijom. Uglavnom koristimo onu koju je nama jednostavnije koristiti. Čineći to, ostavljamo dio stvarnosti u mraku. Kako bismo postali cjelovite odrasle osobe, moramo se otvoriti korištenju inteligencije koja je bila manje korištena.
Naš odgoj i kultura mogli su imati utjecaj na to kako se odnosimo prema emocijama, gledajući ih kao dobre ili loše, dok su osnovne emocije „urođene i univerzalne, automatske, i brze, i okidač su ponašanja s visokom vrijednošću preživljavanja“.
Bilo da ih doživljavamo kao ugodne ili neugodne, naše emocije koriste kao podatci o tome kako se odnosimo prema određenim situacijama i pogoni su našeg djelovanja. Vode naše odluke i određuju naše izbore (biti na poslu, u vezi, u zajednici…). Same po sebi su dobre i u srži su naše ljudskosti.
Razumijevanje povezanosti između naših emocija i naših potreba
Rezultati istraživanja provedenog na više od 70.000 ispitanika pokazuju kako se trećina sudionika ili osuđuje zbog takozvanih „loših emocija“, kao što su tuga, ljutnja ili čak žalost, ili aktivno pokušava odgurnuti te osjećaje na stranu.
Visoka je cijena izbjegavanja osjećaja i pokušaja brzog prolaženja kroz „negativne“ emocije radije nego obraćanja pozornosti na njih. Istraživanja potiskivanja emocija pokazuju kako emocije gurnute na stranu ili ignorirane, postaju snažnije. Možda mislimo da smo u kontroli nad neželjenim emocijama kada ih ignoriramo, ali u biti one tada kontroliraju nas. Potiskivanje i odbijanje njihovog razumijevanja nepovoljno utječe na kvalitetu našeg donošenja odluka i naših odnosa.
Marshall Rosenberg naglašavao je vezu između osjećaja i potreba (Nonviolent Communication: A language of compassion – 1999 i 2015). Radost, na primjer, otkriva ispunjenje potrebe. Neispunjene potrebe otkrivaju tuga, strah, ljutnja i krivnja. Tijekom razgovora, učiš više obraćajući pažnju na svoje emocije i emocije druge osobe, nego na ideje koje su podijeljene. Najbolje učiš ako si sposoban povezati osjećaje i potrebe. Na primjer: „Ova osoba je ljuta. Treba li pažnju, povjerenje, sigurnost, zahvalnost, poštovanje…?“
Istraživanja potvrđuju kako je bezuvjetno prihvaćanje svih emocija – posebno onih neurednih i teških – temelj za otpornost, uspjeh i iskrenu sreću.
Dopuštanjem prihvaćanja svojih osjećaja i osjećaja drugih bez cenzure i osluškivanjem njih i podataka koje nose, povećavamo našu mogućnost vježbanja emocionalne inteligencije.
Razvijanje naše emocionalne inteligencije ide ruku u ruku sa širenjem emocionalnog vokabulara. Kako poboljšavamo sposobnost „imenovanja“ naših emocija i uzimanja u obzir njihovog intenziteta, sposobniji smo vidjeti gorući problem pred nama, jasnije razumjeti iskustvo i graditi prilagođen tijek djelovanja kako bi se nosilo s problemom. To nam također pomaže boljem razumijevanju emocija druge osobe i našem rastu u razumijevanju drugih.
Upravljanje našim emocijama:
Sposobnost upravljanja svojim emocionalnim stanjem ključna je za posao vođenja (naša raspoloženja i reakcije utječu na rezultate i okružje oko nas). Iako su naše emocije podaci o našim potrebama i vrijednostima, nisu konačne upute. Neosviještene emocije mogu nas zadržavati, ili odvoditi s puta. Iz toga proizlazi važnost rasta naše sposobnosti upravljanja i preusmjeravanja ometajućih impulsa/raspoloženja i razmišljanja prije djelovanja.
Samo-regulacija ne znači potiskivanje emocija.
Postoje slučajevi u kojima su ljutnja ili tuga zdravi i razumni odgovori. U tim okolnostima, možemo se izložiti emocijama i otvoreno ih primiti, bez nužne potrebe da djelujemo prema njima. Ključno je posjedovanje svijesti i punine uma za njihovo imenovanje i izražavanje na prikladan način (njihovo kanaliziranje kako bi služili našoj svrsi i misiji).
Često, koristeći priliku imenovati što osjećamo, zadobivamo kontrolu nad situacijom, i svijest o našoj sposobnosti biranja reakcije primjerene osjećaju kojeg smo imenovali, radije nego slijepo reagirati na njega.
IGNACIJEVSKA NOTA
Emocionalna svijest i osjetljivost su u srži ignacijanskog razlučivanja i odlučivanja. Duhovne vježbe napisao je sveti Ignacije pokušavajući razumjeti vlastito emocionalno stanje. Zbog toga nije iznenađujuće što u ovom dokumentu stavlja poseban naglasak na pravila razlučivanja osjećajnih pokreta (Duhovne vježbe 313-336). Ignacije je živio svoj život kao vojnik tražeći ratnu slavu. Nakon ozljede noge, imao je puno vremena za ponovno razmišljanje o svojim prioritetima u svom bolesničkom krevetu u Loyoli. Život mu se potpuno promijenio kada je postupno postao svjestan onoga što je u njemu bilo nesvjesno: osjećaji radosti i osjećaji tuge.
Zadivljen, otkrio je kako osjećaj trajne sreće može biti kriterij razlučivanja.
Ignacije je provodio vrijeme razumijevajući vlastite osjećaje i razlikujući između autentičnih i prolaznih želja. Njegovo iskustvo nam može pomoći u razumijevanju vlastitih emocija i veza kako bismo ih preusmjerili u zdravijem smjeru kao što je i on učinio. Vježbe je napisao s ciljem razvoja osjetljivosti za naša unutarnja kretanja te nas vježbaju u prepoznavanju onih koja nas pozivaju na potpunije oblike života i odnosa. Takva vježba nije uvijek jednostavna jer uključuje primjećivanje našeg unutarnjeg kaosa i suočavanje s teškim dijelovima naših iskustava kao što su sram, zbunjenost ili tuga. Međutim, bez slušanja i rada kroz sve emocije koje prolazimo, možemo propustiti prepoznavanje ključnih trenutaka utjehe i mira i upasti u emocionalnu tupost.
ZAVRŠNA MISAO
Goruća srca
Tada rekoše jedan drugome: „Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?“ Lk 24,32
Jesi li dovoljno hrabar da bi bio ranjiv?
Justin Baldoni
Preuzeto s www.discerningleadership.org
s engleskog prevela M.Š.
fotografija: ProChurch Media
