Volonterka Josipa Prgomet šalje nam svoje dojmove s misijskog boravka u Aremu u Ugandi, gdje provodi dva mjeseca pomažući don Gabrijelu Jukiću u uspostavi misijske postaje Adea. Josipa je završila našu edukaciju za volontere i odabrala misijsko mjesto u sklopu jednog od programa Centra Ignacije, Volonterska mreža Ante Gabrić.
U Kampalu sam stigla 3. srpnja 2023. Na skromnom aerodromu dočekao me don Gabrijel i vozač Bonifacie, odmah prozvan Bono. Nakon nekoliko dana provedenih u Kampali, radi obavljanja određenih poslova i posjeta, zaputili smo se prema našem odredištu – Aremu. Putovanje je trajalo otprilike 10 sati. Aremo je mjesto u kojem se nalazi župa Morulem, gdje odsjeda don Gabrijel. Tu sam i ja smještena. Don Gabrijel nastoji pokrenuti novo misijsko mjesto, misiju Adea, nedaleko Arema, gdje želi otvoriti školu, crkvu, župnu kuću s prostorijama za volontere, zabavne društvene sadržaje za djecu i mlade, držati životinje i obrađivati zemlju. Počeo je raditi na svemu tome, ali zbog nedostatka financijskih, ali i ljudskih resursa, radovi stagniraju. Djelomično je izgrađena crkva, temelji su postavljeni za župnu kuću, a kukuruz lijepo napreduje, Bogu hvala.
Odmah sutradan obišli smo većinu škola u kojima se školuju učenici uz pomoć sponzora (kumstava) iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske, kako bi don Gabrijel platio školarine. Don Gabrijel mi je objasnio kako mu je najviše potrebna administrativna pomoć oko vođenja evidencije učenika, škola i sponzora. Osim toga, želja mu je bila da neke od djevojaka, koje pokažu volju i zanimanje, poučim kako se služiti računalom. I stoga nismo mnogo čekali, ubrzo smo se prihvatili posla.
U jednom dvorištu, nedaleko župe, je i mali ured s radnim stolom, stolnim računalom i nekoliko registratora i kutija. Krenula sam raditi s tri mlade djevojke i Flaviom koja je don Gabrijelova bliska suradnica i mnogo mu pomaže u školovanju učenika i rješavanju tekućih problema i situacija, kojih svakim danom ne manjka. Ubrzo je jedna djevojka otišla na koledž, a dvije djevojke – Sharon i Patricia te Flavia i ja nastavile smo unositi podatke te sortirati učenike i sponzore. Posla je mnogo jer se školuje oko 300 djece, a i sponzora i kumova je mnogo – neki se učenici “pokrivaju” i s dva sponzora jer jedan nije dostatan kako bi podmirio sve učeničke troškove. Troškovi često, osim školarine, uključuju i cijenu uniforme, bilježnica i drugog pribora za rad i život.
Župa Morulem obuhvaća i oko 20 vanjskih postaja koje je potrebno obilaziti i služiti mise. Župu vodi župnik Wilfred, a od svećenika tu su don Gabrijel i otac John Bosco te đakon Simon Peter. Svaku nedjelju njih četvorica raspoređuju se po vanjskim postajama, uključujući dvije nedjeljne mise u Aremu. Prva misa je u 7 sati, na engleskom je jeziku i većinom su školska djeca na njoj. A druga je u 9 sati, na lokalnom je jeziku Leb thur te ju posjećuje ostalo lokalno stanovništvo. Misa u vanjskoj postaji počinje ovisno o vremenu pristizanja svećenika ili đakona, jer je ovdje vrijeme relativan pojam. Nikad se ne zna kakvi su uvjeti na putu. Mise su ovdje poseban događaj, a i doživljaj. Slave se s mnogo pjesme, instrumenata, pokreta i pljeskanja. To je osobito izraženo na vanjskim postajama, u kojima je stanovništvo još opuštenije. Na misu se odijeva u najsvečaniju i najljepšu odjeću. Osobito su divne ženske haljine koje pršte bojama i dezenima. Mnogo pažnje pridaju dijelovima mise. Poseban je prinos darova kada od svojih skromnih mogućnosti za svećenika izdvajaju hranu, životinje i sl.
Prošlu nedjelju čak sam i ja imala čast primiti dar, nakon mise. Od jedne sam osobe dobila vrećicu svježih jaja, a od jedne djevojčice dobila sam granu banana za kuhanje. Ljudi su iznimno srdačni, ljubazni, gostoljubivi, skromni.
Ostalo slobodno vrijeme provodim u druženju s djevojkama i djecom u okolnim školama i u crkvi, priči s ljudima na ulici, pomažem u kuhinji, učim djevojke neke drugačije načine pripreme jela, obavljam kućanske i dvorišne poslove, subotom posjetim tržnicu, priključila sam se i crkvenom zboru.
“Žetve je mnogo, a radnika je malo.” Preporučujem svima jedan godišnji odmor u Ugandi, župa Morulem. Prvih mi je mjesec dana proletjelo, a događaja kao da sam ovdje već godinu dana. Ovdje sam još mjesec dana. Što li me tek čeka? Neka bude na veću slavu Božju.
Želiš li se i ti odvažiti na sličnu misiju i susresti se s drugima i drugačijima, darovati sebe? Prijavi se na novi ciklus edukacija VolimGA koji počinje u listopadu. Sve informacije pronađi na našim stranicama.
