1. Samostani su tražili od redovnika da se odreknu vlastitih dobara. Zajednica je smjela biti bogata, ali ništa nije pripadalo pojedincima. Sveti Dominik tražio je radikalni oblik odricanja. Čak ni Zajednica nije mogla posjedovati dobra. Živjela je isključivo ili od prošnje ili od primljenih darova. Ignacije, potaknut primjerom prosjačkih redova, odlučio je potpuno ovisiti o Bogu i ništa ne posjedovati. Prosjačenje je za njega bilo ideal evanđeoskog siromaštva.
2. Ali vraćajući se iz Jeruzalema, Ignacije je shvatio da je studiranje volja Božja za njega. Uskoro je shvatio da je studiranje neuskladivo s prosjaštvom jer pretpostavlja stalno seljenje i ovisnost. Je li se trebao odreći siromaštva da bi ispunio volju Božju?
Ignacije je shvatio da može živjeti ideal siromaštva bez sukobljavanja s evanđeoskim principima.
Prihvatio je da sva materijalna pomoć koju dobiva za studiranje nije za njega nego za studij, koji je prema njegovom razlučivanju, volja Božja. Zamolio je obiteljskog poznanika, trgovca iz Flandrije da pokrije troškove njegova studiranja.
3. Kada je završio studij, Ignacije se vratio prosjačkom načinu življenja. On i njegovi drugovi velikodušno su služili dušama i živjeli od milostinje. No ubrzo, Crkva je povjerila isusovcima misiju koja je bila nespojiva s prosjaštvom. Na primjer, nisu mogli prositi i istovremeno voditi studentski kolegij. Jesu li se trebali odreći evanđeoskog siromaštva? Još jednom, Ignacije je morao uskladiti ideal o siromaštvu. Prihvatio je da dobročinitelji daju prihod za upravljanje kolegijem, ali je odbio bilo kakav prihod za profesore isusovce, koji su dali četvrti zavjet poslušnosti papi i koji su velikodušno obavljali svoju službu i živjeli od milostinje. Osim toga odlučio je da Družba neće posjedovati kolegije, nego će njima samo upravljati. Trebalo je poštovati svrhu kolegija, u protivnom prihodi su trebali biti vraćeni dobročinitelju.
Zaključak
Ignacije se dvaput trebao odreći prosjaštva da bi Bogu i ljudima korisnije služio. Ta promjena bila je plod istinskog dijaloga s Bogom i sa subraćom.
Pitanja:
Zašto sam ja izabrao/la da živim iskustvo prosjaka?
Kako ja živim svoju ovisnost i pokretljivost?
Je li prosjaštvo evanđeoski ideal za mene?
Ako jest: kako ću, kad se vratim iz tog iskustva, suočiti taj ideal s mojim obavezama?
Kako mogu razumjeti nečiji izbor, koji iako ima mogućnosti zarade, odriče se toga i preferira prosjački život u ime Evanđelja?
Adrien Dumoustier SJ
Prijevod: L. F.
Fotografija: Zeyn Afuang
