Kako to da smo toliko često puritanski nastrojeni prema seksualnosti i svom tijelu? To može predstavljati veliki problem u kojem tabui i represija rezultiraju kontraefektom koji uzrokuje promiskuitet, ovisnost, poremećaje u prehrani i oskvrnjenje naših tijela. Blog “The Bad Catholic” je uočio je poveznice između puritanske seksualne represije i seksualne revolucije 1960-ih godina, koja je dovela do svojevrsne seksualne represije danas:
Trebali bismo se osjećati ugodnije prilikom otkrivanja kože, trebali bismo voljeti sebe, bez nelagode dostojanstveno pokazivati svoja tijela i na drugi način biti seksualno slobodni, no potiskivanje je veći problem sada nego što je možda ikada bio, bulimija i anoreksija trenutno uzimaju maha više nego ikada, a postotak plastičnih operacija nastavlja obarati sve rekorde. Stari puritanci su se borili protiv tijela uskraćujući mu ono za čim je žudjelo. Novi puritanci povrjeđuju tijelo, preoblikujući ga i zlostavljajući ga u taštom pokušaju da zadovolje svoje neispunjene čežnje.
Bez obzira na to što mislimo da znamo sve što Katolička Crkva naučava o seksualnosti, ponekad propustimo ove dragulje:
Čini kojima se supružnici međusobno u čistoj intimnosti sjedinjuju jesu časni i dostojni. Kad se vrše na doista ljudski način, izražavaju i produbljuju međusobno darivanje, kojim se supružnici, u radosnoj zahvalnosti, uzajamno obogaćuju.
Katekizam Katoličke Crkve, 2362
Zašto se onda Adam sramio svog golog tijela u Edenu (Post 3,10)? U Teologiji tijela Ivan Pavao II. kaže da je to zato što “stanje izvorne nevinosti nije pokazivalo nikakve nedostatke. Štoviše, predstavljalo je potpuno prihvaćanje tijela u svoj njegovoj ljudskoj a stoga i osobnoj istini.” Kao ljudska bića mi podjednako i žudimo i bježimo od istine i prihvaćanja istine. Odbijaju nas drugačiji od nas samih, ali se isto tako borimo za toleranciju. Kažemo da cijenimo ljepotu ljudskog tijela, ali ga također radije objektiviziramo nego što ga prihvaćamo kao Božji dar.
Evo ignacijevske točke gledišta i osnova tog gledišta. Sveti Ignacije u svom Načelu i temelju kaže da su “sve stvari na zemlji stvorene radi čovjeka da mu budu od pomoći da postigne svrhu za koju je stvoren. Odatle slijedi da se čovjek smije njima poslužiti toliko koliko ga podupiru u njegovu određenju, a toliko treba da ih se otrese koliko ga u tome priječe.” Poanta je da su sve stvari na zemlji dobre, dane nam od Boga kako bi nas vodile Njemu. Mi smo ti koji te dobre darove i pretvaramo u loše.
Alkohol, ples i seksualnost bi mogle biti možda tri najtabu teme među kršćanima. Nikad nisam razumio zašto su neki ljudi mislili da ja kao isusovac ne mogu piti. Na vjenčanju u Kani Isus ne samo da je vjerojatno pio vino, već ga je i napravio (zamislite Isusa kao barmena). Živimo usred ostataka prohibicije u kojoj se na alkohol gledalo kao na zli porok koji je uništavao zajednice. To sigurno i jest na neki način. I još uvijek može. Ali te stvari same po sebi nisu zle; ljudska vrsta je ta koja takve stvari koristi na zao način i za zlo. Sve može postati, kako je Ignacije nazvao – neurednom sklonosti.
U svojoj pjesmi “You Are the Beauty”, kršćanski glazbenik Michael Gungor u tekstu kaže: “Dah, seks i pogled, sve stvari stvorene za dobro u Božanskoj ljubavi.” Nije to neka uobičajena crta koja se može naći u kršćanskoj pjesmi! On stavlja seks točno između daha i pogleda, dva životvorna dara od Boga. Ali nije li to istina koju doista izbjegavamo? Adam nije mogao prihvatiti istinu i puninu svoje nagosti koja ga je u svojoj punini smjestila u kreaciju. “Bad Catholic” kaže: “…prestanimo mrziti najljepšu stvar na svijetu – ljudsko tijelo – i umjesto toga gledajmo ga takvim kakvo ono jest: kao Božju sliku i priliku ovdje na zemlji.”
Andy Otto
Preuzeto s www.godinallthings.com
S engleskog preveo D.V.
Fotografija: Jackson David
