Ignacije je baš svaku odluku vagao s Bogom. Vjerojatno bi po njegovu receptu valjalo uoči korizme s Bogom proći nekoliko koraka prije nego definitivno odlučimo što ćemo. Tako možemo s jasnoćom krenuti u boj za ustrajnost pri izvršenju odluke.
Prije nego se upustimo u ikakvo razlučivanje, ključno je prisjetiti se cilja:
- Korizma nas priprema za blagdan Uskrsa.
- Korizma nas priprema za obnovu života u Kristu.
Hoće li tome pomoći da skinem s dnevnog reda 100 grama čokolade ili dvije pive, i 2 centimetra sala na trbuhu? Možda neće… Možda hoće… ako me prekomjerno uživanje čokolade/pive odvodi u začarani krug krivnje i sprječava da u slobodi neuživanja iste iščekujem Uskrs, hm. Odricanje je zasebna tema, i bila bi šteta svesti korizmeno vrijeme samo na to.
U svakome slučaju, donosim ovdje tek prijedlog kako ovih par dana do Pepelnice možemo tražiti Svjetlo da možemo po Božjem odlučiti kako moliti, kako i koliko postiti te kakva djela činiti u korizmi… Tako da nam srca budu otvorena za sve ono što nam Isus želi darovati (p)o svome uskrsnuću. Bez kvalitetne pripreme, bez promišljanja o biti korizme za naš vlastiti život, bez osobnog dodira s Bogom – badava sve. To je kao da uđeš u maratonsku trku, bez treninga, bez poznavanja vlastite izdržljivosti, bezglavo… i onda se čudimo kada uskoro popustimo, i padnemo nosom u prašinu.
5 koraka razlučivanja
Evo ovdje 5 koraka koje bi valjalo ponoviti barem 3 dana po 33 minute na samotnome mjestu, a da odluka bude po Božjem i da se uspješno provede u korizmi (šalim se malo, al svakako bi valjalo odvojiti više od jednog dana, i više od 5 minuta, onako s ljubavlju jer želim s Isusom vidjeti na što me poziva i kako da pripravim srce za novi život koji mi garantira).
1. korak: Pronaći mjesto gdje me neće ometati ni rastresati; sjesti ili kleknuti; zažmiriti i udahnuti… i pustiti duh da odmara bez ijedne misli – osim one kako me Bog gleda. Zahvalno ću udisati i izdisati… jer mogu disati!!!
2. korak: S Njim ću pogledati na zadnjih možda tjedan dana mog života (ili cijeli mjesec) i promatrat ću: što me u mome danu najčešće odvuče od Boga? Što se to ispriječi na putu mojoj molitvi, mojim odricanjima, mome nastojanju da ga slavim, da s Njime budem? Što uguši misao o Dobru? Što me umara, što siše ljubav iz mene?
3. korak: Zahvalit ću za to što sam uočio/uočila, i gledat ću kako se to u Božjim rukama pretvara u prah, pustinjski pijesak ili pepeo, što god mi je lakše zamisliti… Mogu gledati kako gori i izgara u pepeo… nestaje svaka prepreka… I s povjerenjem ću tražiti slobodu od toga svega, da slobodno gledam u Krista svjestan svih tih prepreka jer bez Njega ne mogu učiniti ništa.
4. korak: S Njim ću sad pogledati iste te dane, i prisjetiti se gdje sam doživio Njegovu prisutnost? U kojim trenucima sam uživao istinski mir, blagost, ljubav? Što me to dovelo k Njemu?
5. korak: Zahvalit ću za to što sam uočio i gledat ću kako se to u Božjim rukama množi, umnaža, ti trenutci, ti darovi… i tražit ću način kako se mogu češće otvarati za te i druge darove koji su meni namijenjeni i obećani.
Na kraju ove male meditacije, kada sam zajedno s Bogom sagledao svoju nemoć i Božju Svemoć, kada sam prepoznao različite prepreke i putove – zapisat ću ključne stvari: prepreke od i putove do Boga. Ono što mi se kroz par dana ponovi na popisu u te dvije kolone uzet ću kao ono na što me Bog poziva. Možda će se kroz te dane u mome srcu i razbistriti jasna želja od čega želim biti slobodan, što želim češće činiti/kako biti, te ću sukladno tome i odlučiti: od čega postiti, što i koliko moliti, te što i koliko činiti. Svakako bi bilo dobro da to troje bude povezano: žrtva, molitva i ljubav djelotvorna. I da budu usmjerene možda na jedno te isto područje – jer Ignacije kaže da se tako dobre navike usvajaju: jedna po jedna.
Marija Selak
preuzeto s www.skac.hr
Fotografija: Elena Mozhvilo
