U potrazi za duhovnošću

Ova misao stoji na zidu nasuprot mog radnog stola, ručno ispisana. Ponekad me ta poruka inspirira, ponekad izazove, a ponekad kao da mi se ruga. Ona je citat iz knjige Hod po vodi koju je napisao pokojni isusovac Anthony de Mello. Prvi put kada sam pročitao citat ispisao sam ga velikim slovima i objesio na zid. Na prvi pogled se čini kao da nema puno veze s duhovnošću kakvom je mnogi ljudi shvaćaju. Kada ljudi za sebe kažu da su duhovni oni pod time obično misle da su svjesni ili čak povezani s dubljom nematerijalnom stvarnošću ili dimenzijom svemira koju oni vjerojatno zovu bogom ili možda misle na neku vrstu svjetovnog duha.

De Mello razumije duhovnost na isusovački način. Duhovnost može istovremeno značiti i put ka Bogu i dar od Boga. U duhovnosti je važno razumjeti “navezanost i nenavezanost”. Sv. Ignacije glavnu prepreku u odnosu s Bogom vidi u pretjeranoj navezanosti na stvari koje je Bog stvorio, umjesto na Boga. Naravno, ova je misao iz Biblije ali ju je lako moguće previdjeti i zaboraviti. Novi zavjet je prepun Isusovih poticaja u kojima upozorava upravo na navezanost. Promislite o sljedećim Isusovim rečenicama:

• “Ne možete služiti Bogu i bogatstvu!”
• “Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a samog sebe izgubi!”
• “Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!”

Sveti Ignacije također vidi navezanosti kao veliku prepreku osobnoj slobodi – sama riječ “navezanost” u velikoj mjeri to i podrazumijeva. U Bibliji je bogati mladić pozvan da slijedi Isusa, ali piše da “ode žalostan jer imaše velik imetak”.

Život je konstantno traganje za pravim izborom i neprestana bitka spram nenavezanosti na izbore i ponašanja koja su za nas autodestruktivna. Ljudi često biraju loše društvo, hobije, partnere ili poslove iz nekih površnih razloga koji se temelje na neuravnoteženim ili poremećenim vrijednostima. Na primjer, pretjerana navezanost na novac uništila je mnoge živote, mnoge su obitelji u svađi s braćom, sestrama ili rođacima zbog oporuka jer vlasnik nije htio podijeliti imovinu. Znamo ljude koji su odbacili prijateljstva kada su dobili na lutriji. Ljudi kupuju kuće i aute koje si ne mogu priuštiti jer im je važniji ugled i status nego da se valjano brinu za obitelj.

Seksualna privlačnost drugo je značajno bojno žarište kroz veliki dio našeg života. Kada susretnemo privlačne ljude suprotnog spola za koje osjetimo da bi i mi njima mogli biti privlačni često moramo održavati određen stupanj “nenavezanosti”, ovisno o situaciji u kojoj se nalazimo. Film “Fatalna privlačnost” dobar je primjer čovjeka koji je uništio svoj život zbog trenutka strasti.

U isusovačkom novicijatu gdje sam živio 60-tih godina prošlog stoljeća, prve smo dvije godine proveli pokušavajući njegovati određeni stupanj nenavezanosti od svih stvari. Nije bilo dozvoljeno nikakvo vlasništvo osim odjeće s kojom ste došli i nekih potrepština koje su mogle stati na stolić kraj kreveta, kao što su pribor za brijanje i nekoliko knjiga za studij. Nije bilo dozvoljeno imati džeparac, nikakve stvari, niti smo imali pristup radiju. Nije se poticalo blisko prijateljstvo. Novaci su redovito mijenjali spavaonice u kojima su spavali. Obavljali su manje poslove kao što su izrada i popravak krunica, a i njih su redovito mijenjali kako ne bi postali navezani na određenu aktivnost. Da se ne bi navezali na spavanje bilo nam je dopušteno samo 7,5 sati sna bez dodatnih “drijemanja” i morali smo uspravno stajati kada se veliki gong oglasio u 5:25 ujutro. Ako bi bili navezani na svoju napuhnutu sliku o sebi, na naše su mane oštro ali u granicama ukazivali naši nadređeni i kolege. Praznici su bili ograničeni na aktivnosti koje su nas zanimale i uz malo fleksibilniji raspored. Ne mogu reći da sam taj režim zadržao kao konstantu kasnije u životu no zadržao sam ga u sjećanju kao ideal jednostavnog života. Takav život temelji se na Isusovoj rečenici: “…gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce”. Svrha takvog jednostavnog života bila je stvoriti prostor za Boga u našim srcima i umovima, odvajajući nas od drugih distrakcija.

U navedenom citatu Anthony de Mello zapravo kaže da pretjerana navezanost na bilo što znači da bilo što može imati vlast nad nama. Možda su neki od nas gledali film “Memphis Belle” o američkoj bombarderskoj posadi koja je čudesno preživjela Drugi svjetski rat. Neki članovi posade su nosili amajlije, a jedan od artiljeraca je bio posebno “navezan” na svoju amajliju. Postoji scena gdje drugi član posade ugrabi amajliju i pretvara se da je baca u otvor topovske cijevi. Vlasnik amajlije poludi i umalo uništi zrakoplov. Rijetki od nas su slobodni od takve navezanosti. Možda nismo uvijek navezani na neki predmet, ali možda na povlasticu, gunđanje, naviku, zanimanje, položaj – nešto što nam daje osjećaj sigurnosti. Isus nam je rekao da si ne skupljamo blago na zemlji, gdje ga moljac i hrđa mogu nagristi, već da sabiremo blago u nebu.

Od svih navezanosti o kojima de Mello govori u svom citatu vjerojatno je najteže biti slobodan spram drugih osoba. On time želi reći da je moguće imati pogrešnu navezanost čak i na ljude koje volimo. Ne bismo se trebali u potpunosti unijeti u živote drugih ljudi tako da naš vlastiti život izgubi sav smisao ako nas oni napuste – bilo da nas svojevoljno ostave ili umru. Nije izjava ljubavi ako kažeš osobi: “Ako te izgubim, moj život nema više smisla”. To nije izjava koja prvenstveno govori o drugoj osobi – to je izjava koja govori o nama samima. Moguće je da se radi i o emotivnoj ucjeni. Izjava je izraz sebične želje, a ne iskaz ljubavi. A, želja nije isto što i ljubav. Ako usporedimo dvije izjave: “ne mogu živjeti bez tebe”, i “ne mogu živjeti bez alkohola”, jasno je da su izjave prilično slične. U obje se radi o onom što “ja” hoću i želim. Usporedimo tu vrstu želje s osjećajima koje sv. Pavao izražava o ljubavi u Bibliji: “Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva, ljubav ne traži svoje, ljubav sve podnosi…” Nije zdravo predati svoju sreću u ruke druge osobe kao što nije niti zdravo učiniti da alkohol bude preduvjet da čovjek bude sretan. Oboje su navezanosti, kao amajlija ranije spomenutoga artiljerca. Još jedna se poruka nalazi u pjesmi Kahlila Gibrana “O braku”, napisana pred gotovo 100 godina i koja se još ponekad čita na obredima vjenčanja:

Jedan izniman primjer takve nenavezanosti dan je u Bibliji u izvještaju o Jobu kada Bog dozvoljava sotoni da kuša Joba uzrokujući smrt njegove žene i obitelji te gubitak svega što je posjedovao. Job jednostavno odgovara: “Gospod dao, Gospod uzeo. Blagoslovljeno ime Gospodnje”.

Postizanje takve duhovnosti s karakteristikom nenavezanosti o kojoj Anthony de Mello govori posao je koji traje čitav život. De Mello smatra da ona nije samoj sebi svrha, niti se radi o programu osobnog asketizma koji može biti hladan i bešćutan. U konačnici se radi o stvaranju uvjeta za komunikaciju s Bogom, ili točnije, otvaranju Bogu da s nama komunicira.

Preuzeto s: jesuits.ie
Prevele i prilagodile: K.S i M.R
Fotografija: Johannes Plenio