Mislim da je zahvaljujući pandemiji došlo do ponovnog oživljavanja važnosti odmora u našoj kulturi. U početku se puno pričalo o tome kako je pandemija apokaliptična, jer je razotkrila određene stvarnosti za koje smo možda prije bili slijepi. Jedna od tih stvarnosti je naša kultura prekomjernog rada. Čini se da ritam naših života postaje sve brži i brži, ali tijekom razdoblja izolacije odjednom smo morali usporiti. Odjednom smo se oslobodili određenih odgovornosti i više vremena provodili s obitelji.
Rad, rad i samo rad
Kultura prekomjernog rada postoji i u religijskoj kulturi. Možemo postati zaokupljeni vjerskim obvezama, izgovaranjem „dovoljno“ molitava ili „dovoljnim” čitanjem Svetog pisma. Kao da očajnički pokušavamo ugoditi šefu. Čini se da Božja zapovijed, odmori šabatom, tu nikako ne pomaže. Odmor se iz nekog razloga ne čini nama svojstvenim. Djeci je teško mirno sjediti, a tako i odraslima! Moramo nečim ispuniti svoju dosadu i vrijeme, da ne bismo… što? Proveden je eksperiment u kojem su sudionici dobili blagi električni udar. Svi sudionici su rekli da će platiti samo da više ne dožive strujni udar. Svaka osoba je tada ostavljena u prostoriji sama 15 minuta, bez telefona i ikakvog ometanja. Umjesto da prihvate dosadu i samoću sa svojim mislima, dvije trećine sudionika (onih koji su rekli da će platiti samo da ih ne strese više struja) dobrovoljno su odlučiti se radije izvrgnuti strujnom udaru nego sjediti i ne raditi ništa. Ne znamo se nositi s dosadom i s odmorom.
Naša kultura nas ne uči dovoljno o odmoru. Ipak, naša se tijela moraju odmoriti da bi ostala živa. Poznat nam je osjećaj iscrpljenosti i izgaranja, naša nam tijela pokušavaju nešto reći!
Odmor se mora učiti
Tek kad sam bio na jednoj duhovnoj obnovi shvatio sam da moram naučiti odmarati! A Isus je bio moj učitelj. Poslušajte njegove riječi iz The Message prijevoda Biblije (op. prev., Biblija na suvremenom jeziku verzija je Biblije Eugenea H. Petersona objavljena u segmentima od 1993. do 2002. godine) koje govore o onima koji su bili pod teretom vjerskog legalizma, čak i šabatom:
Jesi li umoran/na? Jesi li istrošen/na? Jesi li pregorio/la u religiji? Dođi meni. Primakni se meni i zadobit ćeš svoj život nazad. Pokazat ću ti kako se stvarno odmoriti. Hodaj sa mnom i radi sa mnom – gledaj kako to ja radim. Nauči neusiljene ritmove milosti. Neću staviti ništa loše ili teško na tebe. Pravi mi društvo i naučit ćeš živjeti slobodno i rasterećeno.
Mt 11,28-30
Što se ističe u odlomku? „Istrošeno”? „Zadobiti svoj život nazad”? „Neusiljeni ritmovi milosti”? Trebalo je neko vrijeme, ali bilo je trenutaka na obnovi u kojima sam mogao jednostavno samo sjediti i biti. Mogao sam gledati prirodu, mogao sam zatvoriti oči i jednostavno se odmoriti. Moje povlačenje bilo je s namjerom vrijeme neproduktivnosti, prepoznavanja toga da Bog smatra odmor važnim za moje ljudsko dostojanstvo. Ne odmaram se samo da bi kasnije bio produktivniji. Odmaram se jer odmor dostojanstveno veliča moju ljudskost. Odmor je način da se brinem za svoje tijelo i svoju dušu. Odmor mi govori da moje dostojanstvo i moja sposobnost voljeti i biti voljen ne ovise o zauzetosti. Sedmi dan, dan odmora u knjizi Postanka govori da je odmor ugrađen u samu srž stvaranja.
Kako to Isus čini
Ako Isusove riječi shvatimo ozbiljno i ako promatramo kako to on čini, vidimo da on postavlja granice za odmor i rad. U Evanđelju po Luki vidimo kako Isus izlazi is Sinagoge i ulazi u Šimunovu kuću. Šimunovu punicu uhvatila je teška groznica i oni su se kod Isusa zauzeli za njeno ozdravljenje. Isus je stao nad nju, prekorio groznicu i ona ju je ostavila. Odmah je ustala i služila ih. Tada su mu pri zalasku sunca dovodili one koji su oboljeli od raznih bolesti. Položio je ruke na svakoga od njih i izliječio ih. Demoni su također izlazili iz mnogih, vičući: „Ti si Sin Božji”. Ali on ih je prekorio i nije im dopustio da govore jer su znali da je on Krist. U zoru je Isus otišao na pusto mjesto. Mnoštvo ga je krenulo tražiti i kad su došli do njega pokušali su ga spriječiti da ih napusti. Ali on im reče: „I ostalim gradovima moram naviještati radosnu vijest o Kraljevstvu Božjem, jer sam u tu svrhu poslan.” I propovijedao je u judejskim sinagogama.
Isus je imao naporan dan. Nakon što je u sinagogi pročitao odlomak iz Izaijinog svitka i izliječio opsjednutog on posjećuje Šimuna i liječi njegovu punicu. Zatim odlomak kaže: „Pri zalasku sunca su mu dovodili bolesne koji su bolovali od raznih bolesti.” I on ih je liječio. Sljedeći odlomak počinje: „U zoru…” Isus je liječio i liječio cijelu noć! Mora da je bio potpuno iscrpljen. Zatim kaže da je nakon toga otišao na usamljeno, pusto mjesto. Ali onda odlomak kaže: „Mnoštvo ga je tražilo, a kada su došli do njega, pokušali su ga spriječiti u namjeri da ode.” Isus je ostao čvrst i postojan. „Moram naviještati radosnu vijest o Kraljevstvu Božjem, jer sam u tu svrhu poslan.”
Wayne Muller, autor knjige Sabbath, kaže:
Isus nije čekao da svi budu zbrinuti, on nije čekao da svi ozdrave. Nije tražio dopuštenje da ode, niti je koga ostavio „na čekanju”, nije čak svojim učenicima dao do znanja kamo ide. Isus je osluškivao dublji ritam. Kada je došao trenutak za odmor vrijeme za ozdravljanje je prošlo. Jednostavno bi stao i povukao se na mirno mjesto i molio se.
Isus se bez sumnje izvukao od potencijalnog izgaranja. Ali jeste li primijetili, Isus je bio u sinagogi (subotom) i isti dan je izliječio opsjednutog. Odlazi u Šimunovu kuću, i dalje subotom. U trenutku odlaska na počinak je zora, idući dan! Isusov pravi subotnji odmor dolazi nakon obveznog šabata.
Živjeti šabat
Ponekad šabat znači ne raditi ništa značajno, jednostavno se dosađivati. Možda je to rano ustajanje i ispijanje kave dok gledate kroz prozor. Wayne Muller govori o praksi koja se zove „Slotha Yoga.” „Kad se probudiš ujutro”, kaže, „nemoj ustajati. Ostani u krevetu.” Osvrni se na svoje snove. „Posvijesti si kakav je osjećaj biti u svom tijelu… Nemoj biti u žurbi zbog svojih nadolazećih obaveza, već uživaj u mekoći posteljine. Gledaj kako svjetlo ulazi u sobu… čitaj malo, sanjari, maštaj o doručku.”
Netko je jednom rekao da je žurba primarni razlog zbog kojeg smo neljubazni prema drugima. Žurba je u suprotnosti s duhom šabata. Žurba se tiče moje vlastite kontrole. Kuća u mom susjedstvu na travnjaku ima natpis na kojem piše: „Čemu žurba?” To je koristan podsjetnik svaki put kada prođem pokraj njega.
Mislim da ljudi polako prepoznaju svoje prezaposlene i užurbane obrasce, „velika rezignacija” (ili velika ostavka) i začeci četverodnevnog radnog tjedna mogli bi biti znakovi ove želje za oživljavanjem dostojanstva subotnjeg odmora, vremena s obitelji i vremena za ono što daje život. Autor Mudrih izreka kaže da ne gubite iz vida mudrost i zdrav razum, „Sine moj, ne gubi to iz očiju sačuvaj razbor i oprez. I bit će život tvojoj duši i ures vratu tvome. Bez straha ćeš tada kročiti svojim putem i noga ti se neće spoticati. Kad legneš, nećeš se plašiti, i kad zaspiš, slatko ćeš snivati. Ne boj se nenadane strahote ni nagle propasti kad stigne bezbožnike. Jer će ti Gospod biti uzdanje i čuvat će nogu tvoju od zamke” (Izreke 3,21-26). Drugim riječima, promislite o zdravorazumskom načinu Isusovog činjenja i djelovanja i naći ćete odmor.
Andy Otto
Preuzeto s: www.godinallthings.com
s engleskog preveo D.V.
Fotografija: Jan Padilla
