Svima koji se bave duhovnošću, napose Duhovnim vježbama sv. Ignacija, vrlo je razvidno da je važno za razumijevanje Duhovnih vježbi poći na izvore. To u ovom slučaju znači na sam tekst Duhovnih vježbi, ali i na njihova autora kako bi se na njegovu primjeru napajali novim svjetlom i poticajima. Osim toga, dobro je posegnuti i za mišljenjima stručnjaka, a nalazimo ih u mnogim knjigama. Jedna je od takvih prevedena i na hrvatski još 1979. izdana je u Đakovu. Autor je Piet van Breemen, isusovac, dugogodišnji učitelj novaka, a prije no što je postao isusovac bavio se nuklearnom fizikom. Naslov je knjige Kao kruh koji se lomi.
Ovdje bismo se ukratko željeli usredotočiti na lijep primjer razlučivanja, sukladno Duhovnim vježbama sv. Ignacija. Poznato je da se sv. Ignacije uvijek nastoji prilagoditi vježbeniku prateći ga u njegovu hodu i potičući ga da sve i sam prilagođuje svojim okolnostima, svojim mogućnostima, a to znači da ne živi u oblacima lijepih ideja, nego u stvarnosti vlastita života.
U poglavlju „Najmanji među mojom braćom“ autor Van Breemen govori o mnogim evanđeoskim ulomcima o ljubavi prema bližnjima te kako ih shvaćati i pretočiti u svoju stvarnost. Ono što ovdje želim istaknuti jest ulomak iz Matejeva evanđelja o posljednjem sudu (Mt 25,37-45). Riječ je, dakle, o konkretnoj ljubavi prema bližnjemu. Ne moramo se pitati tko je moj bližnji, nego jednostavno zaključiti s Isusom da budemo bližnji (Idi i ti čini tako, smilujući se bližnjemu). Ako možda i nemamo pitanja o tome tko je naš bližnji, možda se pitamo tko je najmanji Isusov brat ili sestra, jer to je kriterij posljednjega suda, a Isus se upravo s najmanjima identificirao.
Tu autor Van Breemen vrlo lijepo primjenjuje načelo razlučivanja prilagođeno pojedincu. Obično, naime, mislimo da je najmanji neko siromašno dijete ili koji siromah. Sve to može biti. Ali svatko od nas ima svoje simpatije i antipatije. I u njima valja razlučiti i prepoznati svoju ljestvicu bližnjih, odnosno najmanjih na toj mojoj ljestvici.
Jednostavno rečeno, svatko ima svojeg najmanjega, to jest onoga kojemu bi zadnjem dao čašu vode. E onda mu daj prvom.
Slijedom toga možemo si napraviti i druge ljestvice svojih preferencija ili prioriteta te analogno ići putem stečenoga uvida i poticaja.
Fotografija: Daniel Angele
